četvrtak, 25.05.2006.
e bok mala.
ovdje je nakakvo depresivno vrime, pada kiša i zima ja..
meni sutra zadnji dan škole, pa dva tjedna prakse i doma 
i ja jedva čakam da počnu naši radni dani
još se sve to moramo detaljno dogovoriti..
veliki pozdrav iz praga od tvoje ljubljene centrifuge
- 14:12 -
srijeda, 24.05.2006.
Hej =)
u zadnje vrime tu ništa ne pišemo...nema inspiracije...meni je stanje u školi super, podigla sam par predmeta, i bit će mi prosjek više od 4.0..pa nije li to divno? razrednik ima samo riči pohvale za mene, mater cvita...pa mi je opravdala onda 2 dana šta san picala. bila san prespavala kod anđele, znaš šta je bilo..hihihiih...eto, veseli me pomisao da ću možda doći u prag =) za tvoj rođendan...da još ova jebena škola zvršava za nešto više od 2 tjedna...da imamo ogroman manjak sati iz matematike i da ćemo imati nadoknadu subotom...neeee...ljubavno stanje ---> katastrofa ka i uvik...ima jedan lik :)) samo ide u moju školu i mlađi je, al on ne zna da mi se sviđa :((...i tako svašta po malo, nekako sam malo depresivna u zadnje dane - al to je normalno skroz...i idem se kupati ovaj vikend =)..more ima 20°...jedva čekam da dođeš u vodice i da počemo radit skupa...volim te puno, mah mah...
- 00:03 -
srijeda, 22.03.2006.
bok mala...
mislila sam da nemaš komp... i da se i ti malo ljutiš na me..
kod mene je sve po starome... depresija...
ovaj petak dolazi moj tac i bore u prag :)
a za uskrs dolazim doma ( bar se nadam)
evo ja sam sada u školi a oko me neme ljigavi zombiji...
popodne idem kod zubara da mi stegne protezu :( brrrrr
javim ti se ja na isq... veliki pozdrav i pusssssssaaaaaaaaaa
tvoja centrifuga............ PTV
- 08:48 -
utorak, 21.03.2006.
zašt je ova stranica tako mrtva?? karolina? ništ ne pišeš...uopće se više ne dopisujemo na icq, jel se ljutiš na mene??
kod mene sve ok, eto jedina loša vijest...umrla mi baba, al šta tu mogu...
škola- katastrofa, bila majčica na primanju...ha
i nist...
dosadno mi je
bez tebe nestat će sunca
druge ću prositi za malo ljubavi
bez tebe jedina moja
za kog ću živjeti, za koga umrijeti
...
- 11:46 -
četvrtak, 26.01.2006.
... recite mi...
morala sam ovo napisati... previše je toga u meni..¨
oprostite ako sam koga ovim povrijdila...
i dalje vas sve toliko volim... do bola...
zima je... zima je svugdje... a najviše u mom srcu...
besprijekorni komentari izazivaju na mom licu vruče suze...
u ovim trenutcima boli pomaže mi jedino glazba...
neumorno i na rubu svojih snaga čekam praznike...
iscrpljena sam, nemam snage ali moram iči...
moram nešto dokazivati...
nesmim se pridati.... vjerujte teško je....
svi su sretni a vi kao iznimka medu njima sijate...
vidite ta lica koja vas gledaju, ogovaraju, smiju se vam..
radite sve da vas prihvate... zašto?
ali na kraju opet ste jadnica sa sramotom a u srcu s tugom i zeljom za osvetom....
kad biste samo imali nekoga ko bi vam reka volim te, zagrlija te...
nema ni toga, jer ja sam samo predmet iskorištavanja...
biče ko ja nema razloga da živi ili ima?
zašto? koji je razlog da toliko patim?
zašto sam toliko osječajna? zašto me sve tako boli?
zašto vruče suze prave ožiljke na licu mom? ZAŠTO?
oču li to ikad saznati, ljudi recite mi, pomozite....
jer sam stvarno na kraju.... ali ipak na početku....
ima još toliko toga što moram napraviti, što želim riješiti...
ali nemam snage im to reči u oči...
osobi koju bolesno volim ....
prijateljima koji me mrze i ogovarau a najviše iskorištavaju...
bojim se išta reči da nebi ispala jadnica....
ali to več jesam... znam to..
ružna, glupa i jadna... to sam ja....
recite mi dali ču ja jednog dana moči reči....
ja sam sretna, imam sve....
imam osobu koju volim.
prijatelje koji me vole i ne iskorištavaju...
oču li?
ili ču i dalje čekati u kutu svoje sobe plačuči vruče neumorne
suze.....
????????????????????????????
- 17:11 -
petak, 20.01.2006.
... :(...
ahojky.
stvarno neznam što očekivati od života...
prekjučer sam došla doma, bacila torbu na pod i uletila u dnevni boravak. bija je tamo moj prijatelj kuba i priča je s mojoj materom.
odjednom reče mater: zvao je otac- zmajena plana.... ja sam pukala u plač jer sam mislila da neču iči doma. počela sam se derati....
mater je digla glas i rekla... " kad bi znala da je prije 10 dana otca ti odvela hitna ne bi se ovako ponašala" odmah sam zašutila, cila sam se naježila i pala je na mene tuga i strah....
moj otac nam to nije tija reči....
puno se bojim što je s njim iako je sada dobro...
želim mu sada kad dode dokazati da sam njego kčer i da se može ponositi s menom.... jer on sve što radi radi za mene...
i ja sam mu za to puno zahvalna.... jednom riječju iako mu nikada u životu nisam rekla tata, sada to javno govorim " TATA HVALA"
- 10:18 -
subota, 14.01.2006.
Znamo li cijeniti sve što imamo?
Ne. U ovom postu neć pisat o sebi nego o mom ajmoreć bratu.
Namjeravala sam se ustati u 11 h, no probudila me dernjava glasova iz dnevnog. Pažljivo sam osluškivala šta ti glasovi govore. I došla sam do zaključka i donijela jednu odluku koja će mi sačuvati živce.
Moj brat je totalno poremećena, bolesna i neuračunjiva osoba!!
Ide u neku tamo Informatičku školu, nastava se održava jednom tjedno. I onakk ja dolazim iz Praga i pitam kao jel Hrco naša posal. To je bilo retoričko pitanje, bez odgovora. I pitam kako škola i to. I on meni fino kaže da je prošli put bija zaboravija ići na satove (!!!!), i dok sam ja bila doma nije iša u tu školu ili je iša al je zakasnija uru vrimena.
I sad...pitanje za milijun dolara: DI JE TU RAZUM?
Ono lik ima 27 godina, ništa u životu nije postiga, nigdi nije radija, nemam nikakvu riječ pohvale za njega. Umjesto da mi bude uzor. Ono.
Ne virujen uopće više da će išta od njega biti, neradnik bija, nametnik osta. Ha. Al onako... To njegovo školovanje moji roditelji su već platili, takk nekih 5 tisuća kuna, a on niti ne ide na nastavu. On to shvaća kao lova pala sama s neba.
Al dobro ja to shvaćam pošto je narkoman i ovisnik pa droga papala pamet i mozak.
Neeego, nikako mi ne ide u glavu kako to mogu roditelji dopustiti. Oni su napravili totalnog invalida od njega. Ma imam poremećenu obitelj. Normalna sam, hvala na pitanju.
Želim se maknuti od svega toga...
HELPPP, HHEEEEEEEEEEELP
- 08:57 -
srijeda, 11.01.2006.
Inspiracija...
Aloha, Sajonara, Ahoj, Ciao, Čus, Đesi Bre, Salut, Hey... Ma BOK!
Uglavnom puca me inspiracija. Mater kuva rižot od sipa, a ja razmišljam šta bi mogla spremiti za večeru. I popodne idem na klizanje, ako me prijevoz ne sjebe... Imam ulaznice za 50% popusta. Neću pasti, snaga Zemaljske Kugle će biti uz mene.
I tako, poćet ću plakati od dosade...
Bljak.
- 13:18 -
ponedjeljak, 09.01.2006.
Čuda se događaju
Ponosim se na sebe! Jučer sam prvi put u životu skuvala prvo jelo kompliciranije od jaja na oko!
Naime, moja malenkost je spremala tjesteninu (siti se velikog parapeta), malko se zalipila za teču al ništa strašno.
Problem je nastao kada je Ivana počela rezati kapulu te je proplakala krokodilskim suzama. A još veći problem je nastao kada je ivana dodala ketchup u kapulu te je to svugdje prskalo i nastale su MRLJE.
Al mora se priznati, bilo je ukusno!
- 19:39 -
nedjelja, 25.12.2005.
Pozdrav z Prahy
Dan prije putovanja:
˝Proljeche je a u meni nemir...˝
Ovo ce biti jedan od najljepsih Bozica do sad - pomislih u sebi.
Nisam uopce imala nikakav poseban osjecaj da je TU. Nije ga bilo.
Bozicni Duh.
˝Di si ti, dok te moja ljubav trazi... Samo kazi, kazi DI SI TI˝ 
Ma ugl sve je bilo tako sjebano, previse muke i nagovaranja staraca da me puste u Prag.
Previse suza.
Uopce nemaju pojma koliko to meni znaci.
Imam osjecaj da me uopce ne poznaju u dusu, samo mi kupuju stvari koje ja uopce ne cijenim. Sve sta pozelim mogu dobiti. I kad mi to kupe misle da su svoju roditeljsku duznost obavili.
Wrong, wrong...
Put je tekao sporo, bilo je naporno, 12h...
Ali nista za to, od same pomisli da cu opet vidit moju Karolinu nestale su sve muke.
Razmisljala sam... Pazi, RAZMISLJALA!
˝U Pragu cu upoznati novu kulturu, neki novi svijet... Prosirit cu svoje vidike, promijenit cu svoja misljenja.˝
I u novu godinu zelim uci puna samopozdanja, ambicija i emocija.
Bla, bla...
Ugl to je moj dozivljaj, Karolini se ne da pisati! Kad ona napishe swoje rijechi, onda chemo skupa skompat neku galeriju pod nazivom ˝Ludovanje po Pragu 2005/2006˝
AHOOOOOJ :}
- 21:39 -
utorak, 20.12.2005.
.... heppy.....
e ljudi moram s vama podjeliti svoju sriču....
Ivana sutra dolazi kod mene.... da dobro ste pročitali.... ivana putuje u Prag.
JUPPPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII
- 12:58 -
ponedjeljak, 14.11.2005.
... oslobadanje plinova...
12,11,2005
spavam na svojoj novoj postelji
malo škripi, treba je zategnuti.
polako padam u san. počinjem sanjati.
sanjam da sam u kuhinji. pričam sa materom i otcom
i u malenu čašicu si ulijem teqilu. moji ništa ne govore.
srknem teqilu a umisto limuna u usta strpam bombonu od
karamela i popijem vruče kakao.
mater me pogleda i kaže:
karolina to što radiš to ti nije dobro. zar neznaš da alikohol
se veže s vodom u tvome slučaju sa kakaom i oslobađaju se plinovi.
odmah se probudim. gledam oko sebe i tražim di je teqila.
nemá je. samo u kutu spi moja sestra i pored nje kikaš.
- 09:21 -
srijeda, 09.11.2005.
Dragi moji,
Vec 8 meseca je prošlo kako sam na fakultetu a još vam nisam pisala. Stidim se zbog toga, ali vam obecavam da cu sada sve nadoknaditi! Ali pre nego što nastavim sa pisanjem ovog pisma, molim vas da sijednete. Nikako nemojte dalje citati ovo pismo ako stojite. Sjednite.
Vec su mi se skoro potpuno zacijelile opekotine i vec sam se skoro potpuno oporavila od šoka što sam morala skakati sa cetvrtog kata . Provela sam samo dva tjedna u bolnici, vid mi se vec skoro u potpunosti vratio a i povracam jedva jednomtjedno.
Pošto sam požar izazvala sama, moracemo Fakultetu platiti 350.000 kn odštete, ali to nije ništa, jer je glavno da sam ostala živa. Imala sam srecu, jer je cojvek, koji stanuje preko puta primjetio šta se dešava i pozvao vatrogasce i hitnu pomoc. I posjetio me je u bolnici, a pošto nisam imala gdje da odem (moja soba je u potpunosti izgorjela), bio je tako ljubazan i ponudio mi da predem kod njega. Ima jednosoban stan, ali nam je zato sjajno. Inace, on je dvaput stariji od mene, ali ludo smo se zaljubili jedno u drugo i planiramo se vjencati . Nismo se još dogovorili kada, ali hjteli bismo da se vjencanje održi prije nego što se na meni primjete znaci trudnoce. Uistinu, dragi moji, bicu majka! Znam, da jedva cekate trenutak kada cete postati baba i deda i potpuno sam uzbudena da cete bebice (jer cekamo trojke) primiti sa onoliko ljubavi sa koliko ste mene okruživali kada sam bila mala.
Jedina stvar koja trenutno odlaže našu svadbu, je ta što je moj vjerenik pokupio negde neku odvratnu infekciju. Zbog toga smo oboje opet u bolnici, jer sam i ja to dobila, ali sada nam je mnogo bolje zahvaljujuci antibioticima, koje dobijamo intravenozno. Doktori ovu bolest nazivaju sifilis ili tako nekako.
Znam, da cete mog supruga docekati širom raširenih ruku, i uskoro ce on postati dio naše porodice. To je veoma drag covek, i uprkos tome što nema završenu ni osnovnu školu veoma je ambiciozan. Naravno, on je druge vjeroispovijesti, ali znam da ste vrlo tolerantni, pa vam nece smetati ni to što je tamnije puti. Sigurna sam da cete ga voljeti barem onoliko koliko ga ja volim! Pošto je približno vaših godina, slagat cete se vrlo dobro, narocito kada se preselimo kod vas (jer je naš stan suviše mali za toliko ljudi). Cini mi se da su i njegovi roditelji cestiti ljudi, njegov otac je poznati prizvodac narkotika iz Afrike, odakle je porijeklom i moj buduci...
Sada, kada sam vam sve opširno opisala, mislim da je vreme da vam priznam da mi nije izgorjeo stan, tako da mi nije ništa, nisam ni bila u bolnici, nemam ni crnca-verenika, ni sifilis niti sam trudna. Istina je da sam pala iz matematicke analize, knjigovodstva i makroekonomije, a iz informatike sam se provukla, pa sam htjela da vam pokažem da na ovom svij etu postoje i gore stvari od ovih! Ljubim vas... Vaša kcer
- 14:21 -
nedjelja, 06.11.2005.
Zivjeti se ne mora, ploviti se mora [domaci rad]
- 20:16 -
subota, 05.11.2005.
Barem dvoje ljudi na svijetu te voli toliko da bi dali život za tebe...
Barem 15 ljudi na svijetu te voli na neki način...
Ako te netko mrzi onda je to zato što želi biti poput tebe...
Tvoj osmijeh svima donosi sreću, čak i onima koji te ne vole...
Svake večeri netko misli na tebe prije nego to zaspi. Nekome si čitav svijet...
Da nema tebe netko sada ne bi živio. Ti si poseban i jedinstven...
Voli te netko za koga ni neznaš da postoji. Kada napraviš i najveću grešku, nešto dobro izađe iz toga...
Kada pomisliš da se ČITAV SVIJET SVALIO NA TVOJA LEĐA, POGLEDAJ BOLJE, VJEROJATNO SI SE TI NASLONIO NA SVIJET...
Kada misliš kako nema šanse da DOBIJEŠ NEŠTO, VJEROJATNO NI NEČEš DOBITI. ALI AKO VJERUJEš U SEBE PRIJE ILI KASNIJE ČE DOBITI UPRAVO ONO TO ŽELIŠ....
- 20:09 -
Dali znaš da te volim....
Da li znaš da kad nekome zavidiš to je zato što ti se ta osoba u stvari sviđa?
Da li znaš da oni koji su naizgled vrlo jaki u stvari imaju vrlo osjecajno srce i vrlo su ranjivi?
Da li znaš da oni koji uvijek brane druge u stvari trebaju nekoga tko ce braniti njih?
Da li znaš da su tri rijeci koje je najteže izgovoriti:
Volim te, Oprosti i Pomozi mi
Ljudi koji ih izgovaraju stvarno ih trbaju i osjecaju njihovu težinu, to su ljudi koje moraš poštovati i cijeniti.
Da li znaš da ljudi koji drugima rade društvo i pomažu drugima u stvari sami trebaju društvo i pomoć?
Da li znaš da su ljudi koji nose crveno sigurniji u sebe?
Da li znasš da ljudi koji nose zuto znaju uzivati u svojoj ljepoti
(haha..žuti džemper)
Da li znaš da ljudi koji nose crno žele ostati nezamjeceni i trebaju tvoju pomoc i razumjevanje?
Da li znaš da se tvoja pomoc drugima uvijek vraca dvostruko?
Da li znaš da oni koji te najviše trebaju tebi ne znace nista?
Da li znaš da je lakše reci nekome što osjecaš preko pisma nego to isto reci u lice? Ali da li znaš da ako to kažeš u lice ima puno vecu vrijednost?
Da li znaš da su stvari koje je najteže uciniti ili reci vrednije od najskupljih stvari koje možeš kupiti novcem?
Da li znaš da ako nešto lijepo zamoliš, sigurno ces i dobiti?
Da li znaš da možeš ostvariti svoje snove, možeš se zaljubiti, postati bogat, ostati zdrav, ako vjeruješ u svoje snove iznenaditi ces se to si sve sposoban uciniti?
Ne vjeruj ništa što sam ti rekao dok to i sam ne iskušaš, ako znaš nekoga kome je potrebno nešto od ovoga što sam spomenuo i pruži mu svoju pomoc, vidjet ces da ce ti se dvostruko vratiti.
DA LI ZNAŠ DA MOŽEŠ UVIJEK RACUNATI NA MENE??? U TRENUTKU, VREMENU I MJESTU KAD ME ZATREBAŠ, POZOVI ME I BITI CU SA TOBOM!!!
"Jednog dana promijenit cemo svijet ili ga vec mjenjamo" LOPTA JE SADA U TVOJIM RUKAMA.. Kada bi svijet prestao postojati za 24 sata sve telefonske linije, svi cetovi i e-mailovi bili bi zakrceni porukama: " Žao mi je što sam ti nanio bol.", "Oprosti mi", "Volim te", "Vrlo te cijenim", Cuvaj se" ili "Oduvijek sam te volio ali ti to nikad nisam rekao".
Danas je lopta prijateljstva u tvojim rukama, ispričaj ovo svojim istinskim prijateljima (ukljucujuci i mene). ;Nemoj se osjecati loše ako nitko tebi ne uzvrati poruku jer na kraju ces shvatiti da si ti prvi zakotrljao loptu koja je usrecila druge
- 19:58 -
četvrtak, 03.11.2005.
... NE...
... cura je pitala dečka, dali misli da je ljepa
a on je rekao ne.
pitala ga je dali bi htio biti s njom zauvjek
a on je rekao ne.
onda ga je pitala dali bi plakao kada bi otišla
on je opet odgovorio ne.
rekla je dosta! otišla je a suze su padale po njenom licu
a dečko ju je uhvatio za ruku i rekao:
nisi ljepa, ti si predivna,
neželim biti s tobom zauvjek, ja trebam biti s tobom
zauvjek, i nebih plakao kada bi si otišla,
umro bi!!!!
nije li to slatko?
volim te zato što si takva kakva jesi.
za mene si prava prijateljica i veoma blizak čovjek
- 21:22 -
utorak, 01.11.2005.
maleni osvrt na sve ovo...
ne znam kako bi pocela...
al nekako mi se cini da ti u muskom postajes skroz druga osoba...
ne znam je li tome uzrok zaljubljenost u rudija, ali to mi smeta...
ono, dok smo same sve je super...
al cim se pojavi on...
ipak nije fer sta nisi isla s nama u biloga, nego s njima...
decko ti je ocito vazniji od nas...
i nemoj sad govorit kako si se napila i nisi znala sta radis...
preofucano zvuci...
sorry sta ti ovo moram govorit ovako..
al jednostavno se tako osjecam...
previse patis samo zbog ljubavi...
vidit ces kasnije da si pogrisila...
jer znam da bi dala sve da ti i on budete skupa...
ali on zeli samo iskoristit zensku, shvati to...
- 18:21 -
subota, 29.10.2005.
Zar me ne voliš i ne želiš?
Zar lijep nisam nimalo mala?
Nek' ti oči trepavica rubi,
Nek' ti u misli dođe drugi neko.
Ta i ja te već ne ljubim žarko,
Tonuć u nešto drago i daleko.
Na koljenima mnogima si bila,
A sada, eto, sjediš na mojima.
Veza lakomna to je,
Kao što smo se slućajno sreli
Rastat ćemo se, uz smješak nas dvoje.
Tad ću možda u šetnju izaći,
I s tobom ponovo se sresti.
Bliže pleća okrenuvši drugom
I lagano se pognu ne misleći.
"Dobravećer" - reći ćeš mi s tugom.
"Dobravećer miss" - i ja ću reći.
I ništa dušu neće da zanjiše,
Nit' drhtanje može da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi više,
Izgorjelog niko ne zapali.
Doviđenja, draga, doviđenja.
Ljubav, mila, u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Doviđenja, draga, bez muke i slova,
Nek' ti tuga obrve ne povije.
Jer smrt nije ništa nova,
A ni život nije ništa novije.
Sergej A. Jasenjin
- 17:09 -
petak, 21.10.2005.
bezumno je..........
Bezumno je...
Bezumno je...
Mrziti sve ruze jer si se ogrebao na jedan trn...
Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije usliana...
Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogucnost da bude sretan
jer nisi uspio u prvom pokusaju....
Nadam se da se na svom putu
Ne predajes tom bezumlju
Zapamti da se uvijek ...
Moze pojaviti druga sansa
Novi prijatelj
Nova ljubav
Obnoviti snaga
Budi uporan
Trazi srecu u svakom danu
Siguran put k neuspjehu je - odustati!
Cesto buduci uspjesi dolaze preko sadasnjih promasaja nastavi se truditi!
- 10:17 -
srijeda, 12.10.2005.
... izvadi oko...
e mala moja ovo mi nečeš virovati. prvi put u životu sam bila svjedok vadenja oka.
jedan mali iz našeg razreda izgaleda malo retardirano i nevidi na jedno oko. danas dok samo imali njemački, izvdio je oko. cili razdrd je ustao i počeo škričati. fujjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
sama pomisao na to, mi se dižu sve dlake................
pozdrav
kokoša k1
- 14:06 -
nedjelja, 09.10.2005.
...i sjaji to oko u tebi...
inspiracije: mlatnula komarca na zidu
Ne mogu spavati. Tren prije toga mi se tako spavalo. Zašto?…
Fucking ne znam. Razmišljala sam malo. Ne trpim ista mjesta. Zbog toga sam frustrirana. Ne kontam zašto npr. Kad me zovu vani i sve to, zašto mi se neda iči? A osječam se tako usamljeno. Ne podnosim kad mi netko nameče svoje mišljenje i svakoga ko glumi, i tak to. Ali posli mi bude žao. Moram nači neku zanimaciju, cilj…
Želim spojiti ugodno s korisnim. Zašto ja idem u ekonomsku školu? Pa ja nju uopče ne volim. Nije „politika“ za mene, jer se bojim reči ono što mislim, šta doista mislim.
Sada sam depresivna, bez previše volje za ičim i nisam se odavna od srca nasmijala… baš onako, od srca.. nego se samo na silu kreveljim. Ja bi učila logiku, filozofiju, psihologiju…
Ja bi, ali ne znam kako da… ma neznam je ništ- kako? I ja sam neka ekonomistica… zbljuv.
Želim biti najbolja… ali ne radim ništa dovoljno dobro… u samom započinjanju sasječe me podsvijesna misao „ ja to neču uspiti“. Triba mi samopouzdanja. Samopouzdanja mi dajte!
Oču poeziju, pjesme… oču..
Upravo sam klepnula komarca pa ču sad napisati jednu blesavu priču. Ovo je priča za odrasle =) – bajka za odrasle.
Bijaše jednom jedan zekan. Bio je vitak, s bijelim repičem i šarenim šapama. Imao je slatke krvavo-crvene oči. Sjajne oči. Mogao si se satima gledati u njma i misliti „ kako sam samo ljepa“ jer su zekine okice isijavale sliku i prilagodjavale je svačijem ukusu. Savršena ja. Odlučila sam posvojimti zeku-peku. Napravila sam mu kučicu na tavanu, gdje je boravio danju. Navečer bi ga posijela uz nočni ormarič kreveta i divila se svom odrazu u njegovim očima. Bio je sretan. Kako su dani prolazili, zeko je nekako postajao drugačiji. Nije bilo više onog starog sjaja… nije više bilo onog odraza kakvog sam voljela i željela vidjeti. I tako, kao uvjek nakon „ nedbanja zubila“ oliti ga finije rečeno „ pranja zubiča“ posjela sam zeku na njegovo dobro staro… izlizano mjesto. Pitala sam se zašto nije sve kao prije. A još više me je mučila spoznaja da se možda više nikad neče vratiti onaj stari sjaj. Nakon dugog promatranja u zekinim kolutičima skontala sam da sam sebična. Da sam u njegovim očima vidila samo sebe, da nisam ni pomislila kako se iza tih očiju skriva biče kojem je potrebno isto što i meni…Ljubav. Neprestalno sam uzimala a nisam ništa davala… bilo mi je tako žao… zagrlila sam zeku koji je pustio dvi- tri malene slane kapi… i to je vratilo opet onaj stari sjaj. Odlučila sam pustiti malog zeku…natrag. Ma preživjet ču ja bez divljenja vlastitog lika u negovim zrcalima. Ionako to više nije bitno. Nisam ionako gledala realnu sliku, nego spljoštenu sliku, ko zemaljska kugla.. .ona je spljoštena na polovima.. jel da?
Adios zekane, nek ti je lak korak u šarenim šapicama… i nedaj nikome da dira ili nedaj bože ukrade tvoj sjaj u okama…
Ti imaš ono što ja oduvjek želim imati… i zato bježi da ne dodjem u napast da ti ne iščupam oči….. bahahahahahahahaha
Ivančica…..=)
- 15:32 -
subota, 08.10.2005.
KONACHNO =)
the ivana... :)
the kerolajns :)
the metla! :)
a opet ivana :)
sad smo nas dvi na redu =)
i to bi bilo to..
...za sad...
neam vise novaca na mobu
..see ya'll...
- 11:50 -
srijeda, 05.10.2005.
inspiracija: moj mačak
Gledam tu izvaljenu mačju masu, koja kad bi je čovik vidio izgleda kao da je krepana. Idem prema njemu… rukom. Njegovi senzori detektirali su moj pokret i automacki je izbacio oči. Sada je nepomično stajao… kao prepariran. Gledao me kao da nisam normalna. Onda sam duboko uzdahnula i zamjaukala. Mislio je da sam mu mama… došao je do mene i tražio sisu.
A ja to nemam. Pala sam u depresiju jer mu nisam mogla udovoljiti. Ha. Jako mi se spavalo, pa sam tu vreču punu buha podbočila na glavu. Ultrasupermekani jastuk. Savršen za one koji pate od kičmenih problema. Da. Dok sam spavala sanjala sam kako ispod kreveta jedem fetu marmelade. Da. Kada sem se ujutro probudila ispao mi je zub. Prednji. Trajni. Večer poslje došla je zubič vila. Zubič vile prikazuju kao mišiče, ali moja dotična „ vriča buha“ ju je smazala, tako da mi zubič vila nije ispunila želju. ništa za to, pomislim. Imam ja još zubi. Mogu ih izbiti, nije to nikakav problem. Potrčala sam u garažu i uzela prva klišča koja su mi zapela pod ruku. I tako svoju mačju napast ostavila sam vani, da opet na smaže zubič vilu, mišjeg roda. I tako izbijem si zub i stavim ga ispod jastuka. Dodje zubič vila i meni se ostvari želja. Vila donese hranu za mačku.
ivančica
- 19:34 -
utorak, 04.10.2005.
slike s utakmice... DA! =)
moja visost.. mojih 183! :)
ja.. sutiram :) i pogodih!
- 22:42 -
ponedjeljak, 03.10.2005.
...SREBRNA CESTA...
Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.
Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.
Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.
Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.
Gustav Krklec
- 20:45 -
...psihopatska priča...
...inspiracija: moj razred...
Probudijem se i polako otvaram svoje velike staklene oči, i zombijskim pokretom pužem do wc-ea. Upalim svitlo i pogledam se u zrcalo. AAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Prepadem se koga to moje okice vide. I gledam dalje a zrcalo počinje mijenjati sliku. Gledam u dubinu svoje duše. Prolazim kroz trnja i kamenja, mušim se kao zvir da dodjem do predivne plaže na kojoj sija sunce. Prolazim kroz pakao, vuče me tama a davao mi nudi sve za komad duše. Sva materialna bogastva, aute, kuče, bazene, novac, milijune.......
Teško je odoliti ali usprkos svemu tome sa ljlubavlju u srcu oslobadjam se iz davoljevih okova i idem dalje. Mislim da sam več bliže i da me čeka sunce, ali se varam. Pojavim se na groblju a ljubazno me dočekuje prijateljica smrt. Drži srp u jednoj ruci i pjeva. Polako mi se približuje i dolazi mi u zagrljaj. Drhtim i bojim se a ona odgovara: " ne boj se za tebe ima još vremena, sada idi, trči, ali zapamti da čemo se jednog dana još sresti. Po nekoga dolazim prije a po nekoga kasnije. Ali ipak dodjem, nitko mi pobiči nemože. I krene dalje prema malome dječaku koji se igra na pijesku. Pokušavam je zaustaviti, ali se nemogu pomaknuti. Gledam ga i pokušavam ga spasiti ali nemogu. Smrt ga takne i njegovo prekrasno mlado, sretno i neoskvrnjeno lice se pretvori u prah. sva protrnem. Plačem, bojim se, nemam snege.
Prolazim kroz groblje. Izdignuti križevi mi pomažu ali i plaše. Nemirne duše jauču i plaču. Izlaze iz groba i pokušavaju me odvuči u njihov "raj". Pokušavam se odvuči, maknuti od njih ali neide. Vuču me a ja vičem ali me nitko ne čuje. zadnjim komadičem snage vadim upaljač i palim ga. u crnoj tami se pojavi svijetlo, pozitivna energija i oni se počnu skrivati i povlačiti u svoje skromne kamene domove. Trčim dugom cestom, umorna sam i gladna. Vidim crkvu. Ulazim u nju.
nema nikoga. umačam prste u svetu vodu i prekriži se. nešto mi je čudno, pogledam ruku a ono krv. panično traži svečenika. ulazim u svetohranište. ugledam ga i misli spašena sam. Okrenut je ledima prema meni. lipo ga pozdravim. Hvaljen Isus, on se okrene i pogleda me vartenim očima i kaže: bježi ovo je prokleto mjesto. istrčim brzimom munje vani. počinje svitati. i u daljini vidim sunce. sve se budi. počinje padati lagana kiša. trljam oči. odjednom sam opet u kupaonici. super sve sam to sanjala. i sa smješkom idem opreti lice a niz umionik se kaplja krv. Pogledam se a na licu su mi krvavi tragovi od svete vode.........
karolina
- 15:31 -
nedjelja, 02.10.2005.
SAMA 
Dok suze prekrivaju moje lice,
a srce se steže od boli,
ja u daljine putujem
znajuči da me nitko tamo ne voli!!
I teče suza dalje a usta drhču,
pokušavam na silu navuči osmjeh,
al nasmijat se neču.
I teče slana suza a krv u venama vrije,
i tuga mi se podlo smije,
jer je pobjedila.
Sunce svijetli, ali ja dan nevidim,
a u dnu duše pokušavam da se sjetim,
kako izgled sunčev trag.
I guta me crna tama,
i suza dalje teče
a ja ostala, bez ljubavi, doma, prijatelja
SAMA!!!!!!!!!!!!!!!!
- 20:25 -
petak, 30.09.2005.
slike
ivana & karolina
...na ti ga pa ga uokviri...
- 22:03 -
subota, 17.09.2005.
look for a girl with broken smile........
lutam besciljno odajama svoje savjesti....
mrak je svuda oko mene, naziru se tek komadici polomljenog sna....
odzvanja tihi glasic mojih zelja, u zraku lebdi miris moga postojanja........
zamucenim stazama moj korak ostavlja srebrn trag.....
vodjen treptajem strepnje, nosen tihim patnjama..............
budjen zorama rajskog jutra, milovan zlatnim zrakama sunca...
proganjan ceznjama, i vremenom....
i sada, bez utjehe...gazi...
i ide bez nade...
slane kapljice iz oka obiljezavaju put kojim hodam.....
da se znam vratiti... na pocetak...
i tako.... dok me guta praznina, a na obzorju nema ni sjene....
ljepote....divljenja....
rastresena neka cesta me vodi....
moj put je sada posut trnjem.....
mjesto mekog perja...koje zasluzujem....
...ivana....
- 15:28 -
